Kontrola


Povijest

Spoznaja o zračenjima seže daleko u prošlost. Naravno, u to vrijeme vodilo se računa samo o utjecaju prirodnih zračenja. Iako tadašnji ljudi vjerojatno i nisu bili svjesni o kakvim se zračenjima radi pa su im čak i davali natprirodna svojstva i nazivali  imenima poput „demonska vrata“, „đavolje polje“ i sl, bili su svjesni njihovog negativnog utjecaja na ljudsko zdravlje. 

Od spomenutog zračenja pokušavali su se zaštititi izbjegavanjem mjesta s velikim količinama prirodnog zračenja promatranjem ponašanja životinja i biljaka na odabranom mjestu ali i raznoraznim vradžbinama, čarolijama, zapisima i talismanima. Nažalost, dio te tradicije zbog niske tehničke kulture pojedinih slojeva građanstva zadržao se i do dan danas.

„Kada čovjek nije u stanju razumjeti prirodne pojave, sklon je davati im natprirodna svojstva“;  Albert Einstein.

Vremenom se sve više naslučivalo da se radi o prirodnim pojavama podložnim fizikalnim zakonima te se nastojalo pronaći konkretnije metode dokazivanja. Među prvim pokušajima „mjerenja“ pojavile su se rašlje, viskovi i slične „naprave“  Nedostatak tih metoda je što su to prvenstveno subjektivne metode i utjecaj „mjeritelja“ na ishod rezultata nije zanemariv. Također, veliki problem predstavlja nestručnost i nepoznavanje osnovnih fizikalnih zakona takvih „mjeritelja“ koji u večini slučaja niti znaju što pregledavaju niti intenzitet a kamoli dopuštene granice.

S početkom industrijalizacije, pojavljuju se i tehnički izvori zračenja, kojih je s napretkom znanosti, tehnologije a i potrošačke elektronike svaki dan sve više i više. Kako je rasla zagušenost životnog prostora tzv. elektrosmogom, tako je i spoznaja o pogubnosti i prirodnih i umjetnih (tehničkih) zračenja sve izraženija a pogotovo u današnje vrijeme kada je ekološka svijest sve jača. To područje je dugo vremena bilo nezanimljivo i zanemarivano, pa čak i namjerno ignorirano od strane velikih kompanija vlasnika izvora zračenja, iako je spoznaja o štetnosti električnih i magnetskih polja na primjer ispod dalekovoda već duže poznata.

Kontrola i mjerenje ionizirajućeg zračenja (izvora i materijala) već se dugo sustavno provodi, a također i znanstveno mjerenje intenziteta neionizirajućeg zračenja, ali prvenstveno se radilo o laboratorijskom i eksperimentalnom mjerenju. Prva sustavna mjerenja utjecaja neionizirajućeg zračenja na zdravlje populacije počinju se sprovoditi osamdesetih godina 20. stoljeća u SAD, da bi zakonski postala regulirana sredinom devedesetih, kako u SAD tako i u Europi. U Republici Hrvatskoj je Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja donesen odlukom Hrvatskog državnog sabora 1. listopada 1999. godine.


Početna stranica